fbpx

Marija je ‘krivi put’ zamijenila pravim i danas se bavi onime što najviše voli

Marija Puović, 26-godišnja umjetnica u uzletu, nakon nekoliko godina na ‘krivom’ fakultetu, odlučila je upisati Akademiju i krenuti u ‘pravom’ smjeru. Za nju je to put umjetničkog izražavanja kroz slikanje. Svoje radove redovito dijeli putem društvenih mreža. Aktivna je i ponekad ju se može pronaći na ulicama Zagreba, kako slika, izlaže svoje umjetnine i spremno čeka upoznati svakoga željnog šačice razgovora o umjetnosti ili životu.

Ova Trogiranka završila je srednju Školu likovnih umjetnosti u Splitu, nakon čega se uputila prema kontinentu i upisala Klasičnu filologiju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. No strah od malog umjetničkog tržišta u Hrvatskoj nije uspio spriječiti Mariju da ipak umjetnosti pruži još jednu priliku. Nedavno diplomirana konzervatorica-restauratorica, specijalizirana za zidno slikarstvo, danas se bavi onime što voli i u tome uživa. Često mijenja mjesto boravišta, stvara u tišini, a najdraža joj je boja upravo ona koja prevladava na slikama – plava u  svim nijansama, od azurno plave do ultramarina. Više o svom životnom putu otkrila je za Femisferu.

Što je za tebe umjetnost?

Umjetnost je potreba za stvaranjem i izražavanjem, ako ćemo tražiti definiciju. Za mene je ona meditativni proces bez kojeg mi je danas teško zamisliti dan.

Što te inspirira u stvaranju?

Priroda i otkrivanje, istraživanje. Bez nje ne bi bilo ni nas.

Marija Puović, umjetnica
Foto: Marija Puović, privatna arhiva

Misliš li da se u Hrvatskoj može živjeti od umjetnosti?

Pa da budem iskrena, teško, ali nije nemoguće. Problem je što u Hrvatskoj nedostaje senzibiliteta za umjetnost i što živimo u instant kulturi gdje polako nestaje manualno umijeće.

Mnogi autori navode da upravo zbog toga što ne mogu živjeti od umjetnosti i jesu toliko zadovoljni njome – jer ne osjećaju dužnost da stvaraju, nego stvaranje mogu prepustiti inspiraciji. Misliš li da bi mogla stvarati svakodnevno i pretvoriti to u posao kojim se isključivo baviš?

Pa mislim da onaj tko voli umjetnost i tko se na neki način smatra umjetnikom ne može osjećati dužnost, već potrebu – želju za stvaranjem. Ja svaki dan osjećam potrebu da nešto stvaram, osim ako nisam iznimno spriječena. Inspiracija se razvija kroz stvaranje, a nestaje ako čovjek nije stalno u tome. Dakle, nužno je stvarati da bi se inspiracija održavala, rasla i napredovala. Već stvaram svakodnevno, a nadam se i radim na tome da to postane i posao.

Tvoje radove može se pronaći na ulicama Zagreba i na različitim događanjima. Kako si se odlučila za taj pothvat? Je li teško biti u javnosti, ‘izložena’ prolaznicima?

Na Ilicu Q’ART me zvao moj tadašnji profesor slikarstva Danko Friščić. On me i na studiju poticao (uz profesora Jagora Bučana) da ne zatomljujem svoju kreativnost. Prepoznao je moj umjetnički senzibilitet. Drage volje sam pristala i moram priznati da sam bila jako iznenađena pozitivnim reakcijama ljudi. Sviđa mi se taj ‘uličarski’ dio, interakcija s ljudima, razglabanje o svakojakim temama – I ne, to nije nužno motivirano time da nešto ’uvalim’ nekome već mi se jako sviđa ta neposrednost. A i mislim da je ljudima draže vidjeti i upoznati osobu koja stoji iza nekog umjetničkog djela.

Možda bi te moglo zanimati: Žena kojoj je važan njen grad i stoji iza najveselijeg projekta – Ivana Nikolić Popović o Projektu Ilica: Q’ART

Kakve su reakcije posjetitelja?

Bolje nego što sam očekivala i da, često se zapričam s ljudima. Od starijih do mlađih, od osoba umjetničke profesije do onih koji i nisu pobornici umjetnosti. Od svakog se može ponešto naučiti.

Marija Puović, umjetnica
Foto: Marija Puović, privatna arhiva

Aktivna si i na svom Instagram profilu. Što ti znači imati mogućnost promovirati se tim kanalom?

Mislim da je danas teško uspjeti bez prisustva društvenih mreža i da bez obzira na posvemašnju površnost istih, treba iskoristiti ono što pružaju. Naravno, treba znati selektirati i odabrati kvalitetan sadržaj, ali mogu reći da su mi društvene mreže više pomogle nego odmogle, ta, vjerojatno me ni Femisfera ne bi zapazila da nisam prisutna na Instagramu.

Koliko je umjetnicima važna komunikacija s ljudima?

Jako. Pogotovo u današnje vrijeme kad je komunikacija puno fluidnija i lakša – svi koristimo internet i društvene mreže putem kojih s lakoćom možemo podijeliti informaciju, bila ona čisto praktične naravi ili samo vezana uz stvaralaštvo.

Marija Puović, umjetnica
Foto: Marija Puović, privatna arhiva

Upisala si prvi fakultet pokušavajući zatomiti iskrenu želju svoga srca, želju za slikanjem. No život te ipak odveo putem umjetnosti. Je li proces promjene karijere bio stresan i misliš li da je ta promjena vrijedna živciranja?

Bio je stresan, da. Nisam tip osobe koji odustaje i dugo mi je vremena trebalo da na to prestanem gledati kao na nekakav poraz već da prihvatim činjenicu da svi donosimo pogrešne odluke i da to ne treba shvaćati naročito tragično. Mislim da se ne isplati uopće živcirati, no nisam tip osobe koji može za sebe reći da se ne živcira.

Da se sada možeš vratiti u vremenu, bi li odmah upisala Akademiju?

Bih, ali vjerojatno ne u Hrvatskoj.

U posljednje vrijeme, tvoje slike prikazuju većinski prirodu, a navodiš i da si obožavateljica biljki. Što pronalaziš u prirodi i zašto te oduševljava?

Mir za kojeg mislim da ga svi traže u prirodi. Slobodu, neopterećenost i osjećaj prostorne slobode. Čitav život živim u stanu i sve više me guši taj osjećaj klaustrofobije, skučenosti, manjka prostora. U prirodi zbilja dišem. Sanjam da imam kućicu okruženu zelenilom – kao i mnogi, sigurna sam. A biljke me uistinu oduševljavaju i veselim se svakom novom listu.

Kako izgleda idealan svijet u tvojim očima?

Rekla bih da je to onaj u kojem se dobro osjećaš. Mislim da nema potrebe zamišljati neki idealan svijet, već sam sebi stvoriti idealan kutak.

Možda će te zanimati i ovo: „Žena sa skrivenim očima“ – divne slike inspirirane neuspjelim autoportretom Anite Franin Pečarica

Imaš li sličnu priču, pitanja o ovoj temi ili nešto što želiš podijeliti, javi nam se na [email protected]

Prati nas na Facebooku i Instagramu. Pretplati se na naš newsletter.

Terezija Bošnjaković
Prikaži sve članke od autora
Radoznala i vesela, uvijek na putu. U potrazi za dobrim štivom, zanimljivim informacijama i konkretnim znanjem. Inspiriraju me visine, a motiviraju dubine – stoga i jesam negdje između, u trku i letu. Ptice koje najviše lete, najdalje vide, kaže Richard Bach, a ja potvrđujem.

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!