fbpx

Vana Piccini je prvakinja u sportskom penjanju i otkriva nam koja joj je motivacija za treniranje

Vanna Piccini naša je mlada sportašica koja se bavi sportskim penjanjem. Prvakinja je Hrvatske u seniorskoj kategoriji u bolderu ove godine, s najboljim europskim juniorskim rezultatom s ostvarenim 6.mjestom. Kako kaže, upoznala se sa stijenama i prije nego li je prohodala. Danas Vana studira na kineziološkom fakultetu u Splitu, a pronašla je vremena da i nas upozna sa sportskim penjanjem.

Predstavi nam sportsko penjanje, pravila i važne smjernice.

Sportsko penjanje dijeli se u 4 natjecateljske discipline, a to su: bolder, težinsko, brzinsko i olimpijska kombinacija.

Bolder je disciplina u kojoj visina stijene ne ide iznad 4,5 m. Ispod stijene se nalazi strunjača za ublažavanje padova, a format natjecanja izgleda ovako:

Dječje kategorije su podijeljene po uzrastima i težinama smjerova. Svaka kategorija dobije 8 različitih smjerova. Dakle, smjerovi su potpuno novi i natjecatelji i natjecateljice se snalaze na licu mjesta prilagođavaju uvjetima. Imaju određeno vrijeme za penjanje smjerova (oko 2h) gdje im je cilj popeti sve smjerove u što manje pokušaja (pokušaji su ograničeni na 10) te svaki put kada padnu moraju čekati red za novi pokušaj.

Kod seniora je malo drugačije. Oni dobiju 5 smjerova s kojima se također nisu nikada susreli, ali je razlika to što imaju 5 min po smjeru i onda se u izolaciji odmaraju isto toliko. Dakle nitko od seniora ne vidi što drugi natjecatelj radi na stijeni. Također, postoji i finale u kojemu se penju 4 smjera 4 min po smjeru te se također odmaraju u izolaciji.

Kod težinske discipline potrebno nam je uže i naravno pojas na koji smo zavezani zato što je visina stijene i preko 15 m. Dakle, svi penju 2 kvalifikacijska smjera u kojima im je ograničeno vrijeme 6min. Kada natjecatelj padne odmah ga se spušta na pod te ne smije nastaviti penjati. Jedina razlika je to što seniori imaju i finale u kojem je jedan smjer i također je ograničenje 6 min. Također se svi po prvi put susreću sa zadanim smjerom.

U brzinskoj disciplini također nam je potreban pojas i konop zbog toga što je visina stijene 15m. Cilj je doći do vrha što brže, a smjer je svugdje na svijetu isti i svi treniraju na njemu, odnosno tu smo upoznati sa smjerom.

Zadnja disciplina je olimpijska kombinacija, dakle to je format osmišljen za olimpijske igre u Tokiju te je to spoj sve tri navedene discipline koje se penju u jednom danu.

Vana Piccini, privatna arhiva

Tko se može baviti sportskim penjanjem? Koje su opasnosti i najčešće ozljede?

Penjanjem se svako može baviti rekreativno, treniraju djeca od 5 godina, ali ima i aktivnih ljudi od 60 godina koji uživaju u ovom sportu.

Najčešće ozljede su istegnuće tetiva i ovojnica prstiju te dosta rjeđe uganuće gležnja. Inače, važno je znati služiti se s opremom te tako spriječiti mogućnost težih ozljeda.

Kako je počela priča sa sportskim penjanjem?  Zašto baš penjanje?

Roditelji su mi penjači i ujedno jedni od osnivača sportsko penjačkog kluba „Marulianus“ koji je i prvi penjački klub u Hrvatskoj. Moj prvi dodir sa stijenom bio je i prije nego što sam prohodala, tako da je bilo prirodno da treniram penjanje. Naravno, svidjelo mi se i dan danas još sam zaljubljenik u ovaj sport.

Koliko često vježbaš i vježbaš i ima li Hrvatska dobre lokacije, uvjete za sportsko penjanje?

Najčešće treniram 5 i više puta tjedno u dvorani. Zna biti jako naporno i psihički i fizički, ali kada si stvorim cilj bude puno lakše to izdržati i na neki način uživati u teškim treninzima.

Hrvatska iz godine u godinu raste vezano za ovaj sport, pogotovo od kada je postao i olimpijski sport. Još uvijek su to premala ulaganja u sport  pa tako da ulaganju uvijek ovise o klubovima. Naravno, proces je spor i još smo uvijek daleko od onoga što imaju ostale države. Što se tiče penjanja u prirodi, tu smo na dobrom glasu. U Dalmaciji ima kilometara stijena koje su sigurne za nas penjače i to je nešto što uzdiže ovaj sport u Hrvatskoj.

Vana Piccini, privatna arhiva

Tko ili što ti je motivacija? Tko ti je podrška i kako nalaziš motivaciju svakodnevno? Ima li dana kada ti se ništa ne da i što onda?

Trenutna motivacija za treniranje mi je posljednje Europsko natjecanje u juniorskoj kategoriji za koje se nadam stvarno dobrom rezultatu. Definitivno mi je najveća podrška trener. On je jedina osoba koja me vidi svaki dan na treningu, daje mi savjete, bori se zajedno sa mnom da budem što bolja. Naravno da postoje dani kada mi se ne da ni ustati iz kreveta, ali koliko god to bilo teško, treba razmišljati o cilju i odraditi kvalitetan trening, jer baš tada kad ti se ništa ne da, taj trening je najznačajniji.

Opiši nam svoje planove za budućnost vezane uz sport, ali i život.

Definitivno želim ostati u sportu cijeli život, što znači da bi mi se svakako životni posao vezao za sport. Plan za penjanje mi je trenirati na najjače, biti među boljima u svijetu i, naravno, pokušati se kvalificirati na Olimpijske igre.

Možda će te zanimati i ovo: Mia je prva profesionalna hrvatska biciklistica i njen životni moto je: ‘Nikad ne postaje lakše, samo ideš brže’

Imaš li sličnu priču, pitanja o ovoj temi ili nešto što želiš podijeliti, javi nam se na [email protected]

Prati nas na Facebooku i Instagramu. Pretplati se na naš newsletter.

Helena
Helena Šimunec
Prikaži sve članke od autora
Volim otkrivati i uživati u umjetnosti svih oblika. Mir nalazim u književnosti koja me, zapravo, često i uznemiri. Kao znatiželjnu i kreativnu osobu, inspirira me društvo, more i Grčka.  Neprestano pričam (čak i snu). Umjereni sam hedonist, neograničeni optimist i sanjar. Učenik koji uči hodati životnim putem učitelja.

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!