fbpx

Knjigožderonja recenzira knjigu Bila jednom jedna rijeka

„Postoje priče koje se može pripovijedati naglas i one koje treba pričati šaptom, a postoje i priče koje se ne pripovijedaju nikada.“

            Nekad davno, u gostione se dolazilo kako bi se čula dobra priča. Dobro, dolazilo se i popiti koju jabukovaču previše, ali priča je bila ta koja ih je zadržavala. Pogotovo u Labudu, tik do rijeke Temze. Tamo se uvijek pričala itekako dobra priča! Ipak, jedna noć je promijenila sve. „Tko bi pričao priču kad se jedna upravo događala?“ Usred jedne, vrata naglo otvara stranac, neprepoznatljiv i ranjen. U rukama drži djevojčicu nalik na porculansku lutku, tako divna, a tako mrtva. I dok je muškarcu potrebna pomoć, djevojčicu miču u drugu sobu. Bolničarka koja se skrbila za njih imala je čudan predosjećaj, pa je ostala bdjeti uz nju. Imala je dobar osjećaj, jer se malena čudesno vratila u život! „Neshvatljiva, nerazumljiva i neobjašnjiva, jedna stvar ipak je bila očita: ona je bila njihova priča.“

„Puno je toga što je teško proniknuti u mraku, a postane potpuno jasno na danjem svjetlu.“

            Kako ju je nepoznati muškarac spasio, mora se razotkriti kome ona zapravo pripada. Tri kandidata su se nametnula: obitelj Vaughan koji smatraju kako je to njihova djevojčica oteta prije dvije godine, obitelj Armstrong koji u djevojčici vide svoju unuku koju je njihov sin zatajio, te Lily iz Košaračeve kolibe koja je uvjerena da je malena njezina davno izgubljena sestra. Kome će naposljetku pripasti? Kako će odlučiti i hoće li odluka biti pravedna? Hoće li djevojčica otići u pravi dom ili će ju razrezati na tri dijela i podijeliti među sobom?

„Život je u svojoj osnovi neobjašnjiv i nema smisla truditi se kako bi se bilo što razumjelo.“

            Diane je uspjela još jednom! Začarala me je tom tmurnom i sivom Temzom! Ta je rijeka udahnula život knjizi, te ju je djelomično i preuzela. Njezini su tokovi određivali likove. Njezini su brzaci određivali tempo radnje. Bila je nježna, a istovremeno moćna. Ona je bila zaslužna za sve. „Veličanstvena, moćna, nepristupačna, strpljivo se stavlja na raspolaganje ljudskim poslovima, sve dok ne prestane, a onda se bilo što može dogoditi.“

            U priču sam uvučena polako, malo po malo. Struja Temze bila je blaga prema meni. Odmjerena, polagana, mirna. Čak i kada me je naglo povukla među brzace, nisam se preplašila. Vjerovala sam joj. Naposljetku, Diane se pobrinula da netko u priči brine i za čitatelja.

„Samo zato što je nešto nemoguće, ne znači da se ne može dogoditi.“

Grickajmo knjige zajedno!

Možda ćete zanimati i ovo: Knjigožderonja recenzira knjigu Čudo u Poskokovoj Dragi, Ante Tomića

Imaš li sličnu priču, pitanja o ovoj temi ili nešto što želiš podijeliti, javi nam se na [email protected]

Prati nas na Facebooku i Instagramu. Pretplati se na naš newsletter.

Tihana Gašpert
Prikaži sve članke od autora

Imam 27 godina i magistra sam sestrinstva. Radim u KBC Rijeka na Zavodu za radioterapiju i onkologiju. Toplo se nadam da se nikad tamo nećemo vidjeti. Živim u Rijeci, a inače sam iz Osijeka.

Zašto Knjigožderonja?

Jednostavno, jedem knjige. Kad krenem, ne znam stati.

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!