fbpx

Autorica knjige Fitness i napolitanke: Naš odnos prema hrani je odraz odnosa koji imamo prema sebi

Kad smo čuli za Instagram profil Fitness i napolitanke, morali smo upoznati njegovu kreatoricu. Slobodno možemo reći da smo ostali oduševljeni jer razgovori o ženama, ženskom tijelu i pitanjima što je idealno, a što nije su goruća tema o kojoj se u javnosti često šuti. Mateja Klemenčić to mijenja. Ona je profesorica i prevoditeljica španjolskog i ruskog, ali svoju profesionalnu karijeru je usmjerila u malo drugačije vode.

Nedavno je objavila knjigu Fitness i napolitanke koja savršeno zaokružuje njezin višegodišnji rad u digitalnom svijetu. Mateja dijeli savjete i iskustvo koje je stekla u borbi s ortoreksijom, čime želi biti podrška svim ženama na njihovom putu prema zdravom odnosu s vlastitim tijelom. Inače, ortoreksija je poremećaj prehrane koji obuhvaća nezdravu opsesiju zdravom i pravilnom prehranom.

“Mnoga se ponašanja koja su simptom ortoreksije na veliko promoviraju kao zdrave navike. Proživjela sam taj scenarij i zato želim pričati o tome, da ljudi iz mojeg primjera shvate da oni ili netko njima blizak ima taj problem. Nažalost, ortoreksija jako lako prolazi nezamijećeno i tanka je ta granica između zdravog i nezdravog odnosa s hranom“, objašnjava naša sugovornica.

Izvor: Tomo Bagarić

Nedavno ste izdali knjigu Fitness i napolitanke – o čemu se radi u knjizi?

Knjiga prati moje iskustvo poremećaja hranjenja i mnoga trenutna razmišljanja iz pozicije oporavljene osobe. Teme koje sam u sklopu toga obradila su ortoreksija, kompulzivno vježbanje i prejedanje, začarani krug restrikcije i prejedanja, opsesija fitnessom, negativna slika o tijelu, traženje vlastite vrijednosti, sreće i uspjeha u mršavom, ali i fit tijelu. Knjiga prati mene od djetinjstva i kako sam tada počela razvijati negativnu sliku o tijelu, dijetu koja je dovela do poremećaja hranjenja, a onda i faze mog oporavka i život danas.

Što vas je potaknulo na pisanje knjige?

Potaknuo me sam izdavač. Imala sam negdje u pozadini želju da možda jednog dana napišem knjigu, no nekako sam mislila da u Hrvatskoj to nije baš moguće. Sad vidimo da je. Pisati sam počela početkom godine i na ljeto je knjiga završena. Pišući knjigu, razmišljala sam kako bi voljela da moje iskustvo nekome pomogne, da se osjeća malo manje usamljeno i više shvaćeno. Željela sam da dok netko čita knjigu, počne vjerovati u to da, ako sam ja mogla, može i on.

Dok sam pisala knjigu, imala sam pred očima čitateljicu koja se bori sa svojim tijelom i uvjerenjem da ga ne može prihvatiti dok ne bude savršeno. Ženu punu talenata i snova čije su želje na čekanju jer vjeruje da ih ne zaslužuje. Ili možda misli da su njezini snovi nemogući dok ne promijeni svoje tijelo. Zbog takvih razmišljanja vjerojatno se bori se s hranom, kao i vježbanjem na ovaj ili onaj način. Knjiga je pisana tako da čitatelja potakne na razmišljanje i uključuje mnoga pitanja, kao i vježbe za osvještavanje i propitivanje.

Izvor: IG Fitness i napolitanke

Zašto naslov Fitness i napolitanke?

Zabluda je, i nažalost opće rašireno mišljenje da, ako vježbamo, moramo jesti savršeno zdravo i čisto. To je samo jedan od uzroka razvijanja nezdravog odnosa prema hrani. Napolitanke, jedna od moje najdraže hrane koja mi je bila zabranjena i izvor straha u poremećaju hranjenja, simbol su za svu tu navodno nezdravu hranu i za to kako sam pobijedila taj strah. Isto tako moja ortoreksija je usko vezana upravo s fitnessom i moj odnos s vježbanjem. Taj odnos je trebao pridonijeti kvaliteti mojeg života, ali na kraju je bio vrlo bolan. Ovim naslovom željela sam pokazati da fitness i napolitanke mogu ići zajedno i da to može biti dio zdravog načina života, da je zdravlje više od toga da samo vježbamo i jedemo sve što je popularno smatramo zdravim.

Isto tako se zove i vaš blog te Instagram profil – na njima je sve krenulo, je li tako? Što njima želite poručiti?

Da, sve je krenulo upravo na mom Instagram profilu koji je okupio veliku i divnu zajednicu ljudi kojima je potrebna podrška ovakve vrste. Svojim objavama želim poručiti mnogo toga: ljudskiji pristup fitnessu, da zdrava prehrana nije samo ono što jedemo, da ne postižemo kroz dijete i savršene programe treninga ono što mislimo da ćemo iznutra postići, da su mentalno i fizičko zdravlje neodvojivi, micanje stigme s poremećaja hranjenja i traženja stručne pomoći samo su neke od tema koje obrađujem kroz svoje iskustvo.

Želja mi je da profil bude podrška svima u oporavku od poremećaja hranjenja, kao i svima koji su na bilo koji način dotaknuti borbom s hranom, tijelom i vježbanjem. Ulažem dosta vremena u sadržaj jer smatram da pišem o bitnim, a često i delikatnim temama i bitno mi je da obradim te teme kvalitetno i empatično.

Koliko je to čest problem ortoreksije? Kako se “liječi”?

Problem je što izvana simptomi ortoreksije izgledaju kao ono što se smatra zdravim načinom života. Osoba će često biti hvaljena za takva ponašanja, dok će se iznutra, svjesno ili nesvjesno, boriti i lomiti. U potrazi za zdravljem ortoreksija narušava kvalitetu našeg života. Odnos prema hrani su i naše misli, uvjerenja i emocije koje proizlaze iz misli o hrani, a ne samo ono što jedemo. Bitno je i kakvim mislima o hrani se hranimo. Jedna velika karika u oporavku je i intuitivno hranjenje koje nas vraća potrebama našeg tijela.

Svakome bih savjetovala da se obrati stručnoj osobi i ne umanjuje težinu svog problema. Hrana će nam uvijek trebati i zato je prijeko potrebno imati zdrav odnos s hranom i naučiti jesti kako volimo. Na kraju krajeva, iza naše borbe i kontrole hrane nalazi se nešto drugo što pokušavamo kontrolirati kroz kontrolu hrane i vrlo je bitno da i to osvijestimo i na tome proradimo.

Što bi bio vaš recept za zdrav odnos prema hrani? Po kojoj filozofiji vi živite?

Kompleksan je odgovor na ovo pitanje. Jedna od mojih filozofija je da je odnos koji imamo prema hrani odraz odnosa koji imamo prema sebi. Zato nam taj odnos prema hrani može otkriti puno o nama samima. Sve u životu, pa tako i zdravlje, prehranu i vježbanje, promatram kao spektar. Nikad više ne idem u nijedan tip ekstrema jer ne samo da je neodrživo, nego me čini nesretnom. Nekad odem malo više u jednu stranu, nekad u drugu, no to je sve normalno. Samo se vratim opet u sredinu tog spektra ne kriveći se za ništa. “Uvijek svjesno, a nikad savršeno” jedna mi je od misli vodilja.

Možda će te zanimati i ovo: Režim vježbanja koji može dovesti do neplodnosti – zašto ne treba pretjerivati s treninzima

Imaš li sličnu priču ili nešto što želiš podijeliti, javi nam se na [email protected]

Prati nas na Facebooku i Instagramu. Pretplati se na naš newsletter.

bruna
Bruna Perica
Prikaži sve članke od autora

Studentica sam novinarstva i odnosa s javnošću. Od početka studija, jako me zanimaju ljudi i njihove priče, a u ovom poslu najviše volim čuti neku dobru izjavu. San mi je jednog dana pisati na pisaćem stroju i piti kavu uz zvukove mora.

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!