fbpx

Neplaćena praksa – prilika za napredovanje ili prikriveno iskorištavanje?

Nedavno je u javnosti ponovno pokrenuta rasprava o neplaćenim praksama koje poduzeća nude. Nekad su to manje tvrtke, a nekad globalni divovi kao što je, primjerice, UN. O pozitivnim aspektima koje mogućnost praktičnog rada nudi, ne nedostaje govora – jasno je. Na mnogim je fakultetima velik naglasak na teoriji, a kronično nedostaje praktičnog znanja. Stoga su prakse bile i ostale cijenjena obrazovna forma. Ipak, ponekad se granice zamagljuju i postavlja se pitanje, bi li sva poduzeća trebala prakticirati neplaćenu praksu ili se u određenim slučajevima radi o prikrivenom iskorištavanju?

Što je u praksi za studente?

Mladi ljudi u suvremenom se svijetu nerijetko susreću s problemom zaposlenja. U Hrvatskoj se danas nalazi više od 30.000 nezaposlenih mladih ljudi, a oni koji još studiraju strahuju završiti u toj kategoriji. Problem na koji nailaze je nesrazmjer između njihovih kompetencija i vještina koje poslodavci iziskuju. Pa se tako često čuje kako oglasi za posao od mladih ljudi iziskuju dvije do pet godina iskustva. Uvjet je to kojim se rijetko koji student ili tek diplomirani može podičiti. Rješenja za to ima nekoliko.

Prvo je volontiranje u studentskim udrugama, koje pomaže steknuti određene vještine, no rijetko se kada vrednuju kao stvarno iskustvo. Druga opcija je odlazak na praksu, za koju se često koristi engleski termin ‘internship’. Tijekom prakse, mlada osoba odlazi u poduzeće koje mu je ponudilo suradnju, na mjesec ili dva, tri i odrađuje osmosatno radno vrijeme. To je period intenzivnog učenja i prilika za stjecanjem iskustva.

„Mi imamo program prakse kroz koji nastojimo prenijeti što više znanja na naše mlade kolegice i kolege. On traje do tri mjeseca te imamo proces selekcije od tri koraka kako bi izabrali upravo onu osobu za koju procijenimo da je stjecanje novih vještina u tom trenutku najpotrebnije. Stoga ih i uključujemo u rad s klijentima te na svakodnevnim projektima. Takav pristup upravo je proizašao iz našeg vlastitog iskustva u traženju prvog pravog zaposlenja i vještina koje su se od nas tada tražila, kao i kasnijeg praktičnog vođenja timova u agencijama u kojima smo radili. Naime, u njih su često dolazili ljudi kojima je to bilo prvo radno iskustvo.“ Objasnio je kako praksa funkcionira kod njih izvršni direktor CTA Komunikacija, Gordan Turković.

Što je u praksi za poslodavce?

Danas nije lako biti ni poslodavac. U mnoštvu prijava teško je pronaći dobrog zaposlenika. Mnoga si poduzeća ne mogu priuštiti stalnu izmjenu radnika. Svakom je poduzeću radnik investicija. U njega se ne ulažu samo financije, već i vrijeme za trening. Osim što nova osoba neko vrijeme neće moći sama raditi, ni osoba koja ju trenira neće moći odrađivati svoj posao u potpunosti. Tako poslodavci gube novac za dvije osobe, koje obje ne pridonose svojim radom u punom potencijalu. Stoga se i poslodavci nalaze u dilemi – uložiti vrijeme i novac u osobu koja će možda otići za mjesec dana ili pronaći alternativno rješenje.

„Postojimo gotovo tri godine i posebno nam je drago što smo na početku ljeta 2021. zaposlili na neodređeno naše dvije prve praktikantice ikad, Eli i Valentinu, koje su prošle kroz naš program prakse i postale prvo asistentice za komunikaciju, pa onda, u slučaju potonje, i mlađa savjetnica za komunikaciju. Cijeli taj period razvoja u njihovom slučaju podrazumijevao je plaćeni angažman. Kolegice su na tom svom putu s nama osvojile i sedam domaćih i međunarodnih prestižnih komunikacijskih nagrada kao ravnopravne članice tima, što je kuriozitet s obzirom na to da su tada još studirale. Vjerujemo kako je i to rezultat našeg pristupa praksi i načinu mentorstva mlađih kolegica i kolega koji tek ulaze u ovu industriju.“

A gdje je onda problem?

Rasprava kreće u oba smjera. S jedne strane poslodavac će tijekom neplaćene prakse uložiti vrijeme i znanje u potencijalnog radnika. Ako radnik tijekom treninga shvati kako to nije mjesto na kojemu želi raditi, poslodavac nije izgubio mnogo. Također, radnik tako dobiva priliku da se iskaže i stekne znanja potrebna za kasnije zaposlenje. S druge strane, prakse najčešće nisu namijenjene pojedincima, već poduzeća uzimaju skupinu potencijalnih zaposlenika, koji se nakon inicijalnih tjedan dana pripreme polako uhodavaju u posao i postaju sve samostalniji. U konačnici, neće svima biti ponuđen posao.

„Idemo prema tome da praksa bude plaćena, ali to ipak ovisi i o našoj procjeni stupnja i brzini razvoja praktikantica i praktikanata, razvoju poslovanja, odnosno potrebama agencije u datom trenutku,“ zaključuje Turković.

Na kraju ostaje reći da pitanje i dalje ovisi o tvrtkama koje nude neplaćenu praksu i studentima koji ju prihvaćaju. Vaganje toga dobiju li studenti dovoljno znanja da bi se nadoknadio izostanak financijske kompenzacije, ovisi o onome koji traži posao. Pitanje je jednostavno – traži li novac ili iskustvo?

Foto: Thought Catalog, Unsplash

Možda će te zanimati i ovo: Virtualna asistentica Martina Žgomba pomaže klijentima da se fokusiraju na dio poslovanja koji im donosi profit

Imaš li sličnu priču, pitanja o ovoj temi ili nešto što želiš podijeliti, javi nam se na [email protected]

Prati nas na Facebooku i Instagramu. Pretplati se na naš newsletter.

Terezija Bošnjaković
Prikaži sve članke od autora
Radoznala i vesela, uvijek na putu. U potrazi za dobrim štivom, zanimljivim informacijama i konkretnim znanjem. Inspiriraju me visine, a motiviraju dubine – stoga i jesam negdje između, u trku i letu. Ptice koje najviše lete, najdalje vide, kaže Richard Bach, a ja potvrđujem.

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!